Nova vrijednost moguća je samo ujedinjenim snagama

Ivana Kocelj i Marija Saraga, urednice Ligature, govore o novopokrenutoj ediciji diskografskih izdanja koja povezuje dvije kulturne institucije, Hrvatsku radioteleviziju (HRT) i Hrvatsko društvo skladatelja (HDS) u zajedničkom cilju – sustavnoj, kvalitetnoj, sveobuhvatnoj i dugoročnoj promociji hrvatske glazbe na reprezentativan i suvremen način.

Kao suurednice stojite iza nove edicije. Zašto Ligatura?

I. K.: Ligatura označava lûk između nota iste tonske visine koji ih povezuje u kontinuirano trajanje. U imenu diskografske edicije naglašava se veza dviju institucija, HRT-a i HDS-a, posvećenih istom cilju – predstavljanju i promicanju hrvatske glazbe.

M. S.: Tom riječju željeli smo naglasiti da je posrijedi suradnja dviju institucija u kojoj svaka strana ulaže svoje najjače kapacitete kako bi zajedno stvorile novu vrijednost, moguću samo ujedinjenim snagama.

I. K.: Osim toga, htjelo se ukazati i na vezu skladatelja i izvođača, u ovom slučaju hrvatskih autora i glazbenih ansambala HRT-a...

M. S.: A ta je veza u samom temelju ove edicije.

Dvije velike institucije, svaka s resursima s kojima takve projekte može načelno realizirati i sama. Zašto zajedno?

M. S.: Zajedništvo je nešto čega bi na glazbenoj sceni trebalo biti još i više; suradnjom, težeći ostvarenju interesa cijele zajednice, možemo mnogo brže napredovati i kvalitetnije raditi. Upravo je takva ova suradnja, koja nije prva suradnja HDS-a i HRT-a, ali je možda najjasnije na partnerski način postavljena, s dugoročnim ciljevima.

I. K.: Točno je da obje institucije mogu same realizirati izdavanje nosača zvuka. One to i čine. No izdavaštvo nije primarna djelatnost HRT-a, odnosno njegove Radne jedinice Glazba, nego izvođenje i snimanje glazbe i za to ima uhodane procese i resurse od glazbenih ansambala, organizatora i snimateljskih ekipa, do opreme i prostora. HDS, odnosno njegova izdavačka tvrtka Cantus, s druge strane nije kapacitiran za produkciju glazbenih snimki na način usporediv s HRT-om, ali prednjači u proizvodnji nosača zvuka, distribuciji, plasmanu snimki na digitalne servise, kao i promociji. Prirodno je stoga savezništvo, jer udruženim potencijalima i kompetencijama efikasnije i kvalitetnije dolazimo do rezultata.

Snimke. Koji standard želite postići?

I. K.: Studijske tonske snimke koje se objavljuju u sklopu edicije Ligatura veliki su i složeni projekti. Prije svega, ostvaruju ih vrhunski glazbenici ansambala HRT-a, zajedno s odabranim solistima i dirigentima. Osim toga, na HRT-u djeluju ton-majstori koji imaju znanja i iskustva u snimanju umjetničke glazbe s velikim izvođačkim aparatima, što nema nitko drugi u Hrvatskoj. Uglednim profesionalcima kakvi su, između ostalih, Božidar Pandurić, Marijana Begović, Emir Altić pridružuju se glazbeni producenti, također višestruki dobitnici Porina i opet bez konkurencije u ovoj sredini, Krešimir Seletković, Vjekoslav Nježić, Krešimir Petar Pustički, Pero Mihojević, Igor Geržina. Zajedno, svi ti i drugi ljudi okupljeni oko projekta stvaraju prava čuda i uzorne snimke koje prolaze sud sadašnjeg, a vjerujem da će izdržati i sud svakoga budućeg vremena.

Oprema izdanja. Temeljita, opsežna...

M. S.: Oko realizacije svakog izdanja okupljena je brojna ekipa najrazličitijih stručnjaka, a albumi su zamišljeni kao sveobuhvatno reprezentativni kulturni proizvodi trajne vrijednosti. Stoga su projekti izdanja osmišljeni na najvišoj mogućoj razini, kao i oprema izdanja, koja donosi kvalitetne stručne tekstove naših kolega muzikologa. I što je iznimno važno – sva su izdanja dvojezična.

A tu je i „ligatura“ prema likovnosti...

M. S.: O samoj realizaciji i opremi izdanja najviše se brine urednica pojedinačnih izdanja Srđana Vrsalović. Ona je inicirala i povezivanje s hrvatskim likovnim umjetnicima koji, često sa skladateljima, biraju djela iz svojega opusa koja zatim postaju naslovnice albuma. Savjetuje nas i kustosica Karla Pudar, a njih dvije imaju odličan smisao za spajanje senzibiliteta skladatelja i likovnih umjetnika. Dosad smo imali čast na naslovnicama objaviti djela Nine Atević Murtić, Marka Tadića i Damira Očka.

Pitanje distribucije prema slušatelju danas?

M. S.: Vrlo nam je važno da glazba hrvatskih skladatelja bude što dostupnija, ne samo u Hrvatskoj nego i u inozemstvu. Izdanja se tiskaju, ali se objavljuju i na vodećim digitalnim servisima, a to je danas ključno za recepciju.

I. K.: Treba naglasiti da se tom proširenom digitalnom distribucijom glazba hrvatskih autora u izvedbi ansambala HRT-a, koja bi se inače mogla čuti jedino u programima HRT-a, čini dostupnom u svakom trenutku svakom zainteresiranom slušatelju bilo gdje na svijetu.

U godinu dana četiri reprezentativna izdanja. Počelo je Zborom HRT-a?

I. K.: Podtema Ligature jest glazba suvremenih hrvatskih autora nastala na narudžbu HRT-a u sklopu programa rezidencijalnih skladatelja koji je pokrenut 2013. U tih deset godina akumulirao se reprezentativan broj novih skladbi. Neke od njih nagrađene su nagradom HAZU (Modri val Olje Jelaska, Sinfonia Mladena Tarbuka), Nazor i Papandopulo (Pasija Berislava Šipuša), Slavenski (Dystopia Krešimira Seletkovića). Na albumu Osluškivanja šef dirigent Tomislav Fačini skladbu Miserere Srećka Bradića, nastalu u sklopu rezidencije, povezao je sa zborskim djelima Anđelka Klobučara, Frane Paraća i Stanka Horvata.

Nastavilo se albumima Srećka Bradića i Berislava Šipuša?

M. S.: Bradić i Šipuš u posljednjih su nekoliko godina, i kao rezidencijalni skladatelji HRT-a, ostvarili velike, opsežne skladbe za koje smo smatrali da su zaslužile da dopru do većeg broja slušatelja. Nastala su dva autorska albuma koje smatram vrlo važnim. Requiem za soliste, zbor i orkestar iz 2015. te Stabat mater za sopran, zbor i gudače iz 2021. skladbe su iznimnog intenziteta, koje pripadaju vrhuncima Bradićeva opusa. Pasiju za soliste, govornika, mješoviti zbor i instrumentalni ansambl Berislava Šipuša izdali smo vrlo brzo nakon praizvedbe u ožujku 2022, a da smo dobro odabrali i prepoznali, potvrdile su i nagrade koje je skladatelj Šipuš primio za to djelo.

I sada CD Frane Paraća s dvama također antologijskim ostvarenjima...

I. K.: Akademiku Paraću nikad nisu trebale obljetnice da bi se njegova djela našla na repertoaru. No 75. rođendan bio je povod za album s dvama monumentalnim djelima nastalim na predloške dvojice velikana hrvatske književnosti: Miroslava Krleže i Marka Marulića. Riječ je o skladbi Carmina Krležiana – suiti iz uspješnog baleta na kojem je Parać radio s Milkom Šparemblekom 1985. i djelu Missa Maruliana iz 1993. Ta dva vokalno-instrumentalna djela prvi put objavljena na CD-u sigurno će osvojiti nove slušatelje, a možda se i trajno useliti u repertoar glazbenih kazališta i orkestara.

Koji su planovi za 2024?

M. S.: Planiramo još jedan album orijentiran ka rezidencijalnim skladateljima HRT-a, koji će predstaviti simfonijska i koncertantna djela nekolicine hrvatskih autora. A imamo još jedan jaki adut u rukavu, no njega zasad ostavljamo kao iznenađenje...

A dugoročniji planovi?

M. S.: Je li prerano otkrivati ih? Možda ipak Oganj Blagoja Berse...

I. K.: Opera Oganj snima se u siječnju 2024, nakon koncertne izvedbe koju u suradnji priprema HRT, HNK Zagreb i KDVL.

M. S.: Nadamo se da ćemo je vidjeti na nosaču zvuka 2025.

Vjerujete li da Ligatura može zaživjeti na duže staze?

M. S.: Ne sumnjam u to. Važno je u tome kontekstu istaknuti i kontinuiranu podršku koju imamo od Ministarstva kulture i medija. Suradnja HRT-a i HDS-a logična je i prirodna, a albumi koji su dosad ostvareni kvalitetom su i odjekom u javnosti već pokazali da je itekako smislena.

I. K.: Velike ambicije bez pokrića i smislenog cilja brzo nestaju. A Ligatura je sve, samo ne to.